videlina katastrofa
jako bitno za znati:
koji me znaju znaju da me (i ono sto pisem) ne treba bas shvacat najozbiljnije. a za ostale me ionako briga :Pja..? 22. god, bivsa plavusa, studentica kojoj se vise ne da pretjerano studirati, nekad strastvena igracica wowa, a onda prestala, ali sad opet pocela i zivotni san mi i dalje bit programer za blizzard. kad mi se ne da ucit i Braco igra wow pisem blog :P
inace, moj prvi pravi (i skoro pa jedini) blog se moze pronaci na videl.mojblog.hr
jos bitnih cinjenica:
osobe koje makar jednom negdje u nekom postu spomenuh
Ivek - onaj koji me nikad ne napusta iako ga ja u zadnje vrijeme intenzivno zanemarujem. kostao me 149kn i smatram da je vrijedio svake lipe. ponekad mi cak malo zao sto ga ne koristim vise tako cesto.
Netko - moj personalni omiljeni ferovac (s malim f, a za ostalo se ne namjeravam izjasniti). razlog zasto toliko zanemarujem Iveka. jednostavno nemam dovoljno vremena za obojicu, a Netko se ipak moze i tipkat sa mnom ;D
Sunce - jer zna sjajit i jace od zarulje. inace do nedavno imao prosjek 5.0, ali kako mu je krenulo na ljubavnom planu morao je prihvatiti jednu 4 (Suncetova kriva).
Ferovac - meni drag frend s fera (neocekivano). davala sam mu moralnu potporu pri nasem prvom odlasku u sex shop.
Braco, Majka i Tajo - neke poznajem od svog, a jednog od njegovog rodenja. inace se mora priznat da imaju stvarno originalne nadimke na ovom blogu
Gigi - jer se ona negdje tako potpisala. meni jako draga frendica iz srednje
Pero - jer.. mislim da se ona tako najcesce potpisuje. frendica iz osnovne
DTF - jer se on tako potpisuje. svima odbija reci sto bi to trebalo znaciti. inace nije u vezi s Zekom.
Zeko, Tara, Pepa - vlasnica, njena prije sterilizacije jako napaljena zecica i njena hrvatska ovcarica (od Zeko - ne Tare)
Imzinator oliti Imzi - bivsi prijatelj s povlasticama s faxa
| < | studeni, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (6)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (9)
Prosinac 2006 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
izdvojena obavezna literatura
onima kojima toliko dosadno da ne znaju sto ce sa sobom ovdje dajem mogucnost citanja nekih boljih starijih postova:
savrseno musko - koje osobine moj savrsen muskarac treba posjedovati
zlocin iz strasti - pijanka i sto je bilo poslije
iscrpan izvjestaj cijele veceri - o striptizu i sto je bilo poslije
realne funkcije koje ne volim - matematicki opis nekih meni ne tako dragih osjecaja
zasto upisati fiziku na pmfu - ono sto je zgodno znati prije nol upisete ovaj fax
blog webfestivl - pismo kojim sam se umalo prijavila na doticni
izvjestaj s medunarodne konfere..ääh.. utrke biciklama - opis vikenda provedenog u Karlovcu
alzheimer - rijec-dve o Suncu kao takvom
15.11.2009., nedjelja
Zamišljena interaktivnost
Bili smo na praksi. Dobro, nije da smo mi sad držali predavanja, ali.. Ipak smo bili u školi pa makar samo kako bi slušali predavanja. I bilo je dobro. Vjerujem da bi mi bilo i bolje da nisam bila toliko napaljena. Cijeli dan. Samo sam nešto lizat htjela. Da se nisam dokopala onog sladoleda stradao bi neki (ne)sretni kolega. A možda bi mi i bandera bila dosta.
Mala pauza da se oporavimo svi skupa od mentalne slike u kojoj ja ližem banderu.
I što mi onda sudbina na takav dan pokloni? Pa naravno! Praksu u muškoj srednjoj školi. Nas pune 3 žene na preko 30 muških osoba. U jednoj sobi. Istina - većina maloljetne osobe muškog roda, ali ne može se reći da su tako i izgledali. Bar meni ne. I sad ti misli o didaktičkim prednostima interaktivnog predavanja. Ooo razmišljala sam ja o interakciji.. Mislim da je to bilo jednostavno previše testosterona na jednom mjestu. Pogotovo dok sam pod prvim znakovima apstinencijske krize.
A ako mislite da je kolega pored mene bio koristan - vraga: "Samo ti navali. Neće se oni bunit. Nisu u tim godinama izbirljivi."
Hvala.
Molim 5 iz suzdržavanja. I 2 iz praćenja predavanja.
Poruka dana:
Jao meni ako ću radit u pretežno muškoj školi.
27.10.2009., utorak
Nadomak smrti
Preživjeli smo i to. Kada smo već izgubili svaku nadu i tom mučenju je došao kraj. Pitate se o čemu se to radi? Što je to moglo biti tako grozno da me natjera da o tome krenem pisati post? Radi se o jednom predavanju. Ali ne bilo kakvom predavanju! Ne ne! Ovo je predavanje držao moj dragi prijatelj kojeg ćemo ovdje zvati Dodo (kako će me ubit ako ikad sazna za nadimak). Sad, kako biste u potpunosti mogli shvatiti zašto je ovaj današnji događaj bio toliko iznenadan, a ipak predvidiv, morati ćemo se poslužiti malom digresijom.
Bilo je to davne prošle akademske godine. Ja sam se konačno počela upoznavati sa nekim pojedincima na mom smjeru. Među njima je bio i on. Tako samouvjeren, a ipak plah, tako direktan, a ipak sramežljiv, jednostavno nisam mogla da ga ne počnem prcat. To je jače od mene i kada nanjušim tako laki plijen nema te sile na svijetu (npr. gravitacija) koja će me spriječiti u provedbi mojeg naizgled jednostavnog plana. Jer kada se pomnije promotri, taj plan je zapravo stvarno jednostavan tako da tu nema što poći po zlu. No, izgubih se. Više ni ne znam o čemu tipkam. Srećom pa još uvijek znam čitat pa mogu vidjet gdje sam stala. Postoji i gumb popularno zvan backspace, međutim zašto ga koristiti kada ovako post izgleda dulje. Skoro pa kao da sam nešto pametno napisala.
Odlomak i pol. Toliko mi je trebalo da odlutam.
Vratimo se priči. Dodo vam je čovjek (a ne ptica) koji rado bari. Toliko rado bari da je to preraslo u uvjetovani refleks. Čim vidi žensko biće on se ne može kontrolirati. Obzirom da mu je uspješnost pri barenju smiješno malena, bivanje u njegovoj blizini zna biti dosta zabavno. Pogotovo u sezoni odjeba.
Ukratko, Dodoa doživljavam kao veselu osobu spremnu na šalu. Barem ovako privatno. Naime, kada izađe pred publiku.. riječi to jednostavno ne mogu opisati. Ni slika ne bi bila dosta. Audio vrpca bi vam poprilično dobro prikazala u što se on pretvara, no u konačnici ste jednostavno morali biti tamo. Bilo je toliko dosadno da sam mojem popisu očajnih predavanja morala dodati novi minimum. Dodosadno.
Ali mu je zato frizura bila postojana.
Poruka dana:
Sva dosadna predavanja su ista - tjeraju te da misliš na sex.
26.10.2009., ponedjeljak
Status update
Neki se dan sjetih da imam ja i blog. Već jako dugo ne ažuriran, ali ga imam. Da uistinu dugo ne postah ništa je uistinu evidentno kada se uzme u obzir da sam počela pisati hrvacke znakove (prokleti praktikumi *prijeteće mahanje desnom rukom*) i velika slova. Čovječe i ženo - još malo i postat ću pismena.
Puno se toga desilo. Uistinu puno. (da, riječ dana je uistinu). Nova prijateljstva su se sklopila. Neka stara su propala. Redak šutnje za one koje smo izgubili iz vida.
I naravno, većinu tih promjena se može pratiti na fejsu. Toj svakodnevoj drozi se više ni ja nisam mogla oduprjeti. Bitka je bila duga i krvava no na kraju ipak proglasih kapitulaciju. Pobijedili me uz pomoć cijelog Životinjskog carstva :P
No dosta o zanimljivim temama - ajmo malo o faxu (Haha! Iako koristim čćšđž neću odustati od x-a! Tog uistinu fenomenastičnog slova koje se može naći u svim riječima koje su za jednog prosječnog studenta bitne). Zvučat će vam nevjerojatno kao i činjenica da repka ne ide na svjetsko prvenstvo, ali ja sam se makla sa 3. godine. I to sam se tako katapultirala da sam odmah na 5. došla. Uistinu.
I na Oktoberfestu sam bila. Kao išli smo u šoping. I velik je to šoping bio. Išli smo 3. 10. što je u Obećanoj zemlji praznik. Veliki. Toliko velik da su u Münchenu puna 2 dućana radila. Ali kakva dućana! Prosječan MiniKonzum je veći. Ali ajde - barem sam si mange kupila ^^
Citat dana (iako ne ovog)
BracinFrend dok Braco pokušava usisati bubu što leti: Usisaj to - pojest će me!
I naravno laku noć svima i vlažne snove želim ;D
21.03.2009., subota
Kratki povratak čudovišta iz pozadine
Mojdragi štrajka. Igra se cijele dane. Vidim ga kada treba jest, ševit se i jednom dnevno ga nagovorim da pogledamo neki film skupa. Dobit će zabranu obnavljanja accounta. Sve ostale prijetnje mi nekako ne funkcioniraju. Kao da mi ne vjeruje više. Možda to ima veze s tim da mu kažem da neće za kaznu dobiti 2 tjedna i onda dobije 3 puta u 2 dana?
Život ide dalje. Sunce sjaji više no ikad i super mu je, a vani je sibirski hladno. Ozbiljno - smrzavam se od same pomisli kako bi bilo da otvorim prozor na 2 sekunde da mi se soba prolufta.
Pero. Evo spomenula sam te. Te sad strah?
Poanta ovog posta:
motivirati ovu prekrasnu lijenu guzicu od Mojdragog da se konačno mrdne i svrši s tim diplomskim. I spomenut Peru. Dvaput.
07.08.2008., četvrtak
svinjetina
daj gladnom covjeku ribu i nahranit ces ga za 1 dan. daj mu svinju i nahranit ces ga za mjesec dana.
cemu ovakav uvod? ponosno Vam priopcujemo da je videl konacno dosla do jedne velike spoznaje: mastrubacija i sex se odnose kao riba i svinjetina. mislim, mozes se ti od ribe najest za rucak, ali, budimo realni, najkasnije za 3h je covjek opet gladan. ako se pak za rucak najedes svinjetine dobre su sanse da vecerat neces ni htjet.
zakljucak ovog dijela posta: s ribom se da progurat kad nema nista bolje, ali ako se hoces zadovoljiti uzmi svinjetinu.
bijah u svojoj drugoj domovini Njemackoj s Nekime 12 dana. i bilo super. nakon toga odosmo u Pripizdinu do moje rodbine. kako je tamo bilo?
uzmimo povrsinu ne pretjerano plodne zemlje u lijepoj nasoj od 20km*20km prekrivenu divljim raslinjem. otprilike u sredinu doticne povrsine pobacamo 5-10 kuca i medusobno iz povezemo nekom cesticom. to prozovemo selom i mjestom pogodnim za zivot ljudske vrste. i naravno muha. i komaraca. i ostalih letecih i neletecih zivina raznih oblika, velicina i sposobnosti da ti na tijelu ostave oziljak od uboda. i da taj svrbi. i nakon par dana postane tamno ljubicast.
ja jako volim posjecivati svoju rodbinu. sada srecom barem godinu dana ne moram.
poruka dana:
kada ti je vruce, oko tebe lete NLB (neindentificirane letece bube) i nemas stalan pristup internetu, samo se sjeti da doma iznad kompa imas klimu i bit ce ti jos gore.
22.04.2008., utorak
Put do putovnice
dizanje u 8 ujutro. tusiranje i "sredivanje frizure" i budenje do pol 10. izlazak iz stana.
obzirom da do fotografa imam punih 3 min hoda i da slike budu gotove onako za odmah, mislim si to ce trajat nekih 10ak min. do policije imam jos 2 min hoda i moram samo pokupiti uplatnicu i Obrazac 5, kako bih nastavila do banke koja je opet udaljena punih 1 min da doticnu uplatnicu i uplatim. preostaje jos samo kupiti 70 kn biljega sto je jos najvece odstupanje od puta - treba mi do tamo i nazad 5 min. i tako si videl fino racuna da bi mogla ona do 10 biti fino nazad u policiji i ispredavat sve sto treba. je vraga.
kod fotografa guzva. ali stvarno nevidena guzva. barem 7 ljudi u prostoriji u kojoj ja vise od 3 se ne sjecam da je ikad bilo (ukljucujuci mene i zenu koja tamo radi). cijeli se postupak oduzio na nekih 15ak min, sto u principu i nije sad nesto toliko strasno. idemo do policije. radno vrijeme je, koliko ja vidim, od 8 pa na dalje (pretpostavljam do 4). ja tamo oko 10. njima pauza od 11 do 11.30 pa onda opet negdje popodne. ali sada je 10, a zene nema. nakupio se red. svi vec barem jednom pitasmo 'na porti' "dobro, di je ona?" i svi barem jednom dobismo odgovor "tu je negdje, pricekajte ju malo" i cekamo mi. trebalo joj je samo 20ak min da dode na svoje radno mjesto i da nam podijeli uplatnice i Obrazac 5. 20 minuta cekanja za 10 sekundi korisnog posla. no nista, idem ja dalje. ravno po zavojima do banke. one koju su nedavno renovirali nekih mjesec-2. kako sada genijalno glup interijer ima! ima stolica od kojih pune 2 gledaju prema onome sto pokazuje koji broj je na redu. da bi iz ostalih vidjeli doticni displej morate se ustati. zar nije to ful prakticno? a znate li i koliki je red oko pola 11 u banci? ja vam mogu reci da u redu za 'kunsko i devizno poslovanje' ima barem 9 ljudi/zena. a znate kojom brzinom se bas taj red prazni? u 15 min koje sam izdrzala tamo se pomako za punih 0.
doma sam naravno zaspala. probudih se nesto iza 2 i jedva se nagovorih na ponovni pokusaj. u banci na moje cudo samo 4 osobe prije mene i red se izgleda i pomice. nije trajalo ni 20 min i mogla sam nazad u policiju. nesto prije 3 ja u policiji idem predati sve moje marljivo skupljene stvarcice. dolazim do sad mi vec jako poznatih vrata i za moje divno cudo zena unutra.
videl: dobar dan, mogu predati za putovnicu?
moja od danas sluzbeno najdraza sluzbenica (modsns): znate vi koliko sam ja danas prijava dobila? do 6 cu morati sve to tipkati!
videl: ali samo trebam predati ovaj papir i uplatnicu..
modsns: da vama je to samo predati! znate vi koliko to traje! to je posao od 6 minuta! (nije se ni salila, ni rekla to ironicno)
videl: (blijedo i zbunjeno gleda)
modsns: juce smo radili do pola 6! gjde ste bili juce?
videl: i ja sam radila.
modsns: znate vi koliko ja posla tu imam.. (prica i dalje no videl se okrece i krece prema izlazu)
modsns: ... radno vrijeme.. (videl dobiva osjecaj da modsns i dalje prica s njom pa se valjda iz pristojnosti vrati)
videl: dobro do kada onda je radno vrijeme?
modsns: do 2:45. juce smo radili.. (videl ponovno popizdi obzirom da je sada otprilike 2:55 i ponovno odlazi. pocinju joj cak suze navirat (zena sam - sto mogu?))
modsns: ... ma primit cu vas samo da ovo zavrsim do kraja. (videl se jos jednom vraca. priceka 1 min i modsns ju pozove unutra)
proces predaje svega je stvarno trajao punih 6 min. ako ju to nije ubilo ja ne znam sto ce. njoj valjda nikad nije palo na pamet da i drugi ljudi rade i to bez 20 pauzi na dan. i da rade u upravo ono vrijeme kada i ona radi i da im nije jednostavno doci za podici Obrazac 5 i predat Obrazac 5 tocno u 10 ujutro. iako koliko smo danas vidjeli ni 10 ujutro joj ne pase. ma mislim da bi mi svi iz solidarnosti prema njoj trebali ne putovati barem sljedecih 5 godina kako ona jadna ne bi imala toliko posla.
poruka dana:
joj sto volim sredivat dokumente i banke.
16.03.2008., nedjelja
meet the parents
prezivjesmo. svi. bez iznimaka. roditelji bili nervozniji od nas. ipak je i njima to bio prvi put da upoznaju roditelje od cure od njihovog sina. ako mislite da je ova prosla recenica bila malo glupo srocena slobodno predlozite bolju alternativu. no da se mi vratimo samom rucku. najveci sok meni je bio vidjeti Taju u sakou (za kojeg je statisticki dokazano da ga nosi 2 puta godisnje) i obrijanog (sto ne cini puno cesce od oblacenja vec spomenutog sakoa).
da skratim: neugodnih scena nije bilo (iako se ja psihicki 2 dana pripremala za njih), prvih 40ak min smo pricali o jelu i jelo je bilo dobro.
jos jedna dobra vijest ovaj vikend je da je/ce jedna osoba napustiti tzv bb selebriti i jedna farmu. zasto je to tako dobro? zato sto je to znak da smo 1 tjedan prezivjeli te da smo time 1 tjedan blizi spasenju.
i kada smo vec kod hrvatske celebrity scene.. ne mogu da ne zapazim nesto. nesto meni poprilicno ocito. a to je da (kopipejstano s wikipedije): A celebrity is a widely-recognized or famous person who commands a high degree of public and media attention. i sad.. moj problem je da sam se cak potrudila procitati imena i kratki opis i pogledati slike sudionika hrvatskih emisija s tzv celebrity sudionicima. prepoznala sam ih ukupno 4-5. i to ubrajajuci sve sudionike zvijezde pjevaju. ne znam kako se vama to cini no ja imam osjecaj da je za bilo kojeg prosjecnog profesora na prosjecno nastanjenom faxu culo vise ljudi no za vecinu sudionika malo prije spomenutih showova. no to je opet (zapravo kao i uvijek) samo moje misljenje. a tko mene jebe..?
stihovi dana: The Moldy Peaches - Anyone Else but You (Juno Soundtrack)
You're a part time lover and a full time friend,
The monkey on you're back is the latest trend,
I don't see what anyone can see,
In anyone else,
But you
Here is the church and here is the steeple,
We sure are cute for two ugly people,
I don't see what anyone can see,
In anyone else,
But you
11.03.2008., utorak
wb sebi
vjecnost i pol i onda jos malo ne natipkah nista. razloga mnogo, vremena malo. objasnjavat mi se ne da - zivite u mraku :P
odlucih maksimalno vremena provodit korisno. ili barem polukorisno. rjesavanje sodokua/kakura/bimarua se racuna pod polukorisno. isto tako i gledanje novih epizoda serija. pod privremeno beskorisno svrstah wow. zvuci nemoguce, no eto - desilo se.
od jos bitnijih stvari smo Netko i ja proslavili godinu dana medusobnog trpljenja. i ako se mene pita to je bilo najugodnije trpljenje ikada ;) i naravno kako je u cetvrtak Nekome i rodendan odlucismo da bi bas bilo zgodno to proslaviti tako da pozovemo njegove i moje roditelje na rucak. mislim da bolju ideju za slavlje nitko jos nije imao.
i kada smo vec kod dobrih ideja, imala sam ih ja nekoliko zadnjih mjeseci. npr upisati ples. Netko nije htio na pocetku, ali sa mnom se ne pregovara tako da smo se upisali. u meduvremenu se on veseli tecaju valjda i vise od mene. na tecaju inace vecinom stariji ljudi (i pri tome mislim otprilike duplo stariji od mene), sto je odusevilo i mene i Nekoga. mene jer nema bas zgodnih zenki, a njega jer na tecaju ima najbolju guzicu pored instruktora.
a sada, da se ja slucajno ne bih previse umorila tipkajuc, morati cu prestati.
poruka dana:
i dalje svi imaju pravo na moje misljenje.
15.01.2008., utorak
magnetna cistoca
postala sam ovisna o pranju kupatila. na zalost samo svog tako da ne radim kucne posjete. bar ne kako bih ocistila kupatilo. prije koji tjedan me uhvatilo, ocistih tih 10m2 i bas mi bilo zakon kako je sve bilo shiny. par dana je ostalo takvo, a onda se pocelo jace primjecivati da osim mene to kupatilo koriste i 2 muske osobe. koje nisu bas nuzno ovisne o ciscenju. i tako ga ja ocistih ponovo. ali to je bilo tek toliko da se pipe ponovno zasjaje. dakle nista sto bi se nekakvom opsesijom nazvati moglo. sada me nije bilo 5 dana doma i prvo sto napravih kada udoh u kupatilo je bilo da se popisah. naravno, ipak priroda prva. pri pranju ruku primjetih nedostatak sjaja te ga odlucih vratiti. jer to moja pipa zasluzuje. i kada smo vec kod pipe za lavabo, zasto ne i onu od kade malo zashinyti? a onda mi je i glava tusa definitivno usput! za to sve ima 1 rijec: ovisnost.
bijah danas i u shoppingu. prosli nekoliko trgovina - kupili magnetic. taman kada sam pomislila da vise ne postoji magnetic koji je dobar i koji ne posjedujem oni izdaju nove. i koliko god su me "zivot bi bio puno laksi kad ne bi bio tako tezak.", "uredni ljudi su samo lijeni traziti stvari." itd dobro opisivali, kada sam ugledala "svi imaju pravo na moje misljenje." svijet je stao i znala sam da je taj stvoren samo i jedino kako bi bio namagnetovan na moj radijator.
jer je najbolji povod za jesti nesto slatko kada ti se jede nesto slatko odlucismo navratiti i do moje omiljene slasticarne po moj omiljeni kolac. s ulaza vec nanisanim svoju metu te joj se krenem polako, no odlucno priblizavati. s 2m udaljenosti vidim natpis: "bohem kocka 10kn". opsovah nesto i izidoh van. jos prije 2-3mj ta je cijena bila 8kn i vec onda mi se cinila prevelikom. no moj poriv za slatkim je cesto bio puno jaci od zelje za netrosenjem novaca pa se jos nije desilo da sam ja zakoracila u tu slasticarnu i da nisam makar sladoled pojela. ali 10kn! pa ja za 30kn doma napravim cijelu tepsiju! a ne pisljivih 5*5*4cm. zajebi to. za te novce smo popili radije shake u mkdonaldsu. ce oni mene htjet pljackat! ne vise!
poruka dana:
i vi imate pravo na moje misljenje.
09.01.2008., srijeda
ruzno je. zato odlazim.
ide mi na kurac ovaj novi dizajn naslovnice mojbloga. zivcira me. ludim vec ionako jer imam posla preko glave a osoba s kojom moram napisati seminar mi se ne javlja. niti to sto pisem ne kuzim pol posto. i onda me 2. odredena osoba ide ispitivati i propitkivati i jel bih ja mogla provjeriti samo na brzinu taj kod jer se njemu ne kompajlira, a ne zeli biti nepravedan i skidat bodove bez veze, a mene zivo zaboli za te bodove. i onda jos ja to i iskompajliram i naravno da ni meni ne radi, ali on i dalje. aaaaa! i onda hocu svoje frustracije istipkati na blogu kad ono opet se otvara ova mrtvacka stranica na kojoj mi i dalje fino pise "dobrodosao videl". sto sam ja? on? ili ono? pa da sam dobrodosao. sto zene tu nisu pozeljne?
i i dalje mi sa strane pise popis postova "pon 00:18 | videl". a kad sam ga ja to objavila? ove godine? prosle? pretproslog milenija? naravno da bi to bilo tako tesko jos nadopisati. a i ionako nije ni bitno. bitnije da znam da je zadnji post napisan u ponedjeljak u 00:18. i da sam ga ja napisala. jer sto ako nisam svoj zadnji post ja napisala? kretenizam doveden do vrhunca.
i kad kliknem enter u ovom novom novom najnovijem genijalno dobrom alatu za pisanje posta dal mi on to zapise ko enter? naravno da ne. zapise ga ko paragraf. ali ja ne zelim jebeni novi paragraf. ja hocu enter. i sto onda ja moram radit? kada natipkam post moram otic na source kod da izbrisem sve paragraf tagove i stavm br-ove umjesto njih. znate koliko je to zabavno?
i onda se jos netko pita zasto ne pisem bas u zadnje vrijeme. ja se ne pitam. i sto je najgore cim su promjenili izgled u ovaj super fancy kul izgled odmah sam se bunila. naravno da se dizajn nije promijenio. ali to nisam ni ocekivala. znala sam da kako je netko odlucio da mora naslovnica izgledati gore od stranice random pogrebnickog drustva to tako mora bit. ali sam se nadala da ce mi bar onaj jebeni datum postavit tamo. odgovor na mejl je stigao iznimno brzo. i cak me uvjerio da im jos dam par dana da srede sve "buggove". i dala sam im koji dan. nisam nista o tome tipkala. u meduvremenu je proslo vise od mjesec dana i jos uvijek nema tog prokletog datuma. jer je nebitan. jer kada te netko pita kada ti je npr rodendan ti neces odgovoriti s "15.6." nego s "cetvrtak".
a dizajn su ovakav ostavili valjda u nadi da ce vec neki depresivni tinejđer dok tipka post u ovom veselom okruzenju jos vise pasti u depresiju i ubiti se. to bi bio publicitet. mozda bi onda mojblog.hr postao poznatiji od blog.hr! jer to im je cilj od davnine. pokusali su ga postici time da mu budu alternativa. i to bolja alternativa. medutim onda se pojavio netko pametan i reko: "ma zajebi ti to - ajmo mi postat isti ko blog.hr samo ruzniji!", a ostatak urednika ocito objerucke tu ideju prihvatio.
i jer su tako lijepu naslovnicu napravili odlucili su da svi imaju nesto od toga. zato se sada na svakom blogu komentari otvaraju u posebnom prozorcicu s kojim dizajnom? onim u kojem je i post pisan? neeeeee! pa to bi bilo ruzno! konzistentnost.. ko je jos za to cuo? komentari se moraju pokazivati u prekrasnom samoubojilackom stilu. tako valjda i one teroriste nagovore da se dignu u zrak.
mojblog.hr gadis mi se. sljedeci put kada budem pisala post najvj cu otvorit naslovnicu kako bih se ulogirala i cim me odusevi ova simfonija boja zatvorit cu ga i nikad se ne vratiti.
i ako vam se cini da sam ovo natipkala blago ljutita, varate se. jako sam gnjevna. i ne, nisam jos gotova s pljuvanjem po mojblogu. ali moram dalje pisat o usporedbi bind9 i ms dns serveru tako da nemam vremena.
bez poruke dana.
ali zato s dodatkom: ne samo da mi nece upisivati moje entere nego paragrafe nego i kada ja ispravim sve te paragrafe u entere on meni mora vratiti paragrafe. ali ja ne zelim paragrafe. ja hocu jebene entere. i onda mi jos nece ni objavit post jer nema utipkanog naslova. a znate koliko je polje za upis naslova i gdje je smjesteno? mislite da je lijepo veliko i lako uocljivo? a sad promislite jos jednom. odlazim s mojbloga i ne vracam se.
